Svijet nije opcija

Kada je Bog stvarao svemir i čovjeka rekao je: Nije dobro da čovjek bude sam (Post 2:18), a kad On to kaže onda nemamo razloga za sumnju. Međutim, postavlja se pitanje kojeg čovjeka, odnosno ženu izabrati jer nismo u situaciji kao što je bio Adam kojemu je sâm Bog dao ženu prikadnu za njega. Isto tako kršćani često budu u nedoumici je li im dopušteno da se vežu uz ženu ili čovjeka koji nije obraćen, koji je još uvijek u svijetu. I nedavno sam na konfrenciji Čuvar brata svoga imao prigodu čuti jednog brata kako postavlja to pitanje, a odgovor je bio negativan. A je li to baš tako, zar mora biti tako jednoznačno? Odgovor je da, jer Riječ Božja tako kaže!


Bog je svet i želi da i Njegov narod također bude svet pa je dao upute kako bi spriječio da Njegova djeca krenu krivim putom. Zato je, između ostalog, naredio je Izraelcima da se u obećanoj zemlji ne miješaju s narodima koje će potčiniti. Bog ovako kaže: Ne sklapaj ženidbe s njima, ne udaji svoje kćeri za njihova sina niti ženi svoga sina njihovim kćerima; jer bi ona odvratila od mene sina tvoga; drugim bi bogovima on služio; Jahve bi se razgnjevio protiv vas, i brzo bi te istrijebio. (Pnz 7:3-4).


Bog je znao da su ljudska srca lako zavodljiva i zato je dao takvu zapovijed, a da je bio u pravu pokazuje nekoliko primjera. Tako u knjizi Brojeva piše: Dok je Izrael boravio u Šitimu, narod se upusti u blud s Moapkama. One pozivahu narod na žrtvovanje svojim bogovima, a narod sudjelovaše u njihovim gozbama i klanjaše se njihovim bogovima. Tako se Izrael osramoti pred Baalom peorskim. I Jahve planu gnjevom na Izraela. (Br 25:1-3). U knjizi proroka Malahije čitamo pak da se Bog razljutio na Judejce jer su se ženili kćerju tuđega božanstva (Mal 2:11). A kad je došlo do sklapanja mješovitih brakova ne samo da su se srca Izraelaca odmetnula od Jahve već su se toliko poveli za tuđinskim utjecajima da su čak počeli gubiti jedan od osnova svog nacionalnog obilježja: vlastiti jezik. I o tome govori Biblija. Naime, Židovi su se nakon povratka u Jeruzalem, a za vrijeme Nehemijinog boravka na dvoru babilonskog kralja, ženili tuđinkama tako da polovica njihovih sinova govorila je ašdodski ili jezikom ovoga ili onoga naroda: više nisu znali govoriti židovski. (Neh 13:24).
Pogledajmo kobni učinak mješovitih brakova na primjeru dvojice poznatih starozavjetnih osoba: Samsona i Salomona. Kad se Samson namjeravao oženiti ugledao je jednu Filestejku koja mu se svidjela i to je rekao roditeljima. Oni, jasno, nisu bili zadovoljni time jer su znali Božju zapovijed pa su mu rekli: Zar nema djevojaka među kćerima tvoga plemena i u svemu našem narodu da moraš uzeti ženu između neobrezanih Filistejaca? (Suci 14:3). On ipak nije poslušao roditelje i dobro znamo kako mu se neposluh razbio o glavu. S druge strane imamo Salomona koji je bio čovjek nadahnut Božjom mudrošću (Sav je svijet želio vidjeti Salomona i čuti mudrost koju mu je Bog ulio u srce. – 1 Kr 10:24), ali je ipak zastranio i uzeo za ženu faraonovu kćerku te mnoge tuđinske kćeri. I tada se dogodilo ono na što je Bog unaprijed upozorio: Njegove su žene zavodile njegovo srce. I kada je Salomon ostario, njegove su mu žene okrenule srce prema drugim bogovima, i srce njegovo nije više pripadalo Jahvi kao što je pripadalo srce njegova oca Davida. (1 Kr 11:1-4). Bog se razljutio na Salomona i najvijestio mu da će iza njegove smrti doći do raskola kraljevstva (1 Kr 11:9-13).
Iz ovih primjera više je nego jasno da miješanje Božje djece s nevjernicima nije po volji našeg nebeskog Oca. On želi da naš bračni partner ima istog Duha kao i mi i da tako budemo svo troje u jedinstvu baš kao što je i Isus bio u jedinstvu sa Svojim Ocem i Duhom Svetim. Otkrivenje o pitanju izbora žene za svoje sinove imali su već Abraham i Izak. Kad Abraham traži ženu za sina Izaka onda naređuje svom sluzi da je ne traži među Kanaancima već da ode u njegov rodni kraj, k njegovoj obitelji i od tamo dovede ženu za Izaka (Post 24:3-4; 37-38). Isti nalog Izak daje sinu Jakovu i kaže mu da ne uzme za ženu Kanaanku nego da ode u dom njegovog djeda i da tamo nađe ženu za sebe (Post 28:1-2).


Uporište tumačenju stajališta o nemiješanju kršćana i nekršćana nalazimo i u Novom zavjetu, u Pavlovoj poslanici Korinćanima gdje stoji pisano: Ne budite s nevjernicima pod jednim te istim jarmom! Što ima pravednost s bezakonjem? Što je zajedničko svjetlu i tmini? … Kakva postoji zajednica između vjernika i nevjernika? (2 Kor 6:14-15). Je li ovome treba nešto dodati?
Požude tijela vojuju protiv Duha i zato nastaju problemi. Mnogi ne mogu podnijeti teret iskušenja pa Pavao ističe da se zbog požude tijela problemi mogu javiti čak i među supružnicima pa upozorava da ih sotona zbog slabosti u izdržljivosti ne bi uveo u napast (1 Kor 7:5). Zato je bolje da oni koji ne mogu podnijeti samoću potraže bračnog druga i zatraže Božju milost u tome tako da im On pošalje u život osobu koja je baš za njih. Zato Pavao također poručuje: Neoženjenima i udovicama ipak velim da je za njih dobro ako ostanu kao i ja. Ali ako se ne mogu uzdržati, neka se žene i udaju, jer je bolje ženiti se nego izgarati od strasti. (1 Kor 7:8-9).
Na kraju ćemo se dotaknuti još jednog pitanja vezanog u mješovite veze, a to je što napraviti u slučajevima kad je brak već sklopljen imajući pritom na umu da se vjenčanje desilo prije obraćenja jednog od bračnih partnera. I o tome nalazimo poruku u Riječi Božjoj, tj. u drugoj Pavlovoj poslanici Korinćanima gdje piše: A ostalima velim ja, a ne Gospodin: ako koji brat ima ženu nevjernicu koja pristaje da živi s njim, neka je ne otpušta! A žena koja ima muža nevjernika koji pristaje da živi s njom, neka ne otpušta muža … Ali ako nevjernička stranka traži rastavu neka se rastavi! (1 Kor 7:12-13, 15). Dakle, takav se brak ne raskida osim u slučaju da to želi nevjernička strana jer upravo kršćanin/kršćanka svojim primjerom, svojim ponašanjem može potaknuti drugu stranu na obraćenje, na spasenje. U tom smislu apostol Petar piše: Jednako, vi žene, budite pokorne svojim muževima, da i oni koji možda ne vjeruju Riječi budu pridobiveni bez riječi ponašanjem vas žena kad budu promatrali vaše čisto i puno poštovanja vladanje! (1 Pt 3:1-2). Ovo načelo, međutim, nije opravdanje za svjesno, unaprijed odlučeno sklapanje braka jednog kršćanina/kršćanke s osobom iz svijeta.
Pitanje izbora bračnog partnera veoma je važna stvar jer se donesena odluka ne odnosi samo na dan-dva već je ona doživotna. Zato je važno prepoznati Božju volju za naš život, biti ustrajan u borbi protiv onoga što svijet nudi jer mi ne pripadamo svijetu već Bogu i Njegovom Sinu čijom smo krvlju oprani i spašeni. Važno je da ne pokleknemo i da duševni problemi ne postanu duhovni onako kako je Bog upozorio u već navedenom odlomku iz Ponovljenog zakona.

Arsen Duplančić

 

Više u ovoj kategoriji: ČEKANJE (Poleve 2017.) »