Bio je to početak jednog lijepog zimskog dana. Prekrasno sunce pratilo me je na svakom koraku. Osjećala sam se posebno. Radost i uzbuđenje su me ispunjavali, i sve više rasli dok sam hodala prema gradu s koferom i darovima za susret slobodnjaka (samaca). Došavši na autobusni kolodvor saznala sam da me autobus koji dolazi iz Novog Sada ne može primiti do Osijeka. Pitala sam se: Što ću sad? Trebala sam biti u Osijeku u određeno vrijeme. Čekajući slijedeći autobus razmišljala sam kako se đavo već buni i priprema da mi pokrade blagoslove. Ali mir je bio u mom srcu. Sve je na kraju ispalo tako dobro jer Bog sve izvodi na dobro onima koji se u Njega pouzdaju!
Došavši u Zagreb bili smo smješteni u Kosirnikovoj ulici, u kući koju nam je ustupila EPC. Sveukupno nas je bilo četrdeset i pet sudionika, a na samom dočeku pedesetoro braće i sestara iz raznih crkava i raznih godišta, dok su neki bili čak iz inozemstva. Osjećala se predivna atmosfera. Jedinstvo u Duhu i Božja ljubav je bila stvarna među nama. Svatko od sudionika bio je jedna posebna, dragocjena i vrijedna duša, lijepa kako iznutra tako i izvana, puna skrivenih talenata i vrijednosti koje će jednog dana neka posebna osoba polako otvarati poput dara i uživati u njima.
Ispunjavao me je poseban mir i u svemu što se događalo mogla sam ga osjetiti, a vjerujem i drugi prisutni. Sve je bilo popraćeno opuštenim razgovorima, druženjem, igrama, šetnjama ulicama Zagreba...
Bog nam je pripremio toliko blagoslova u tim danima da sam Mu zaista bila zahvalna kao i na Njegovoj posebnoj riječi iz koje su nam dijelili pastor Josip Dobutović i brat Ivan Lovaković. Božja riječ je uvijek snažna i ima i silu i moć da djeluje na naš duh i srce. Poruke su bila zaista ohrabrujuće i doticale moje srce. Upijala sam ih i razmišljala o njima. Riječi koje su donijele novu nadu, novu radost, novi svježi glas Duha Svetoga...
Također, uz kratke propovijedi, u slavljenju su nas blagoslivljali i vodili braća Dejan Milinov i Marko Vučković sa svojim predivnim, Bogom danim glasovima. Slušati njihove glasove i pridružiti im se u slavljenju bilo je kao predokus neba.
Jedan od lijepih dijelova druženja bio je i taj da smo bili blagoslovljeni osobama koje su nam služile svojim darom kuhanja i velikim srcem: draga sestra Ljiljana, Katarina i Rajka te brat Mićo. Bez njih, i još mnogih koji su pomagali svojim vještim rukama i znanjem u kuhanju raznih ukusnih jela i slastica sve bi bilo prazno.
Jednom riječju, Bog je sve vodio i davao svoj blagoslov u svemu i za sve, ali ipak bih voljela izdvojiti jedan mali poseban dio cijelog tog događanja, kroz koji sam vidjela da Bog može činiti predivna djela u našim životima, a to je primjer sestre Rajke i brata Arsena. Slušajući njihovo svjedočanstvo o tome kako ih je čudesno vodio i spojio, za mene je bio dar od Boga. Njihova srca ispunjena ljubavlju i nježnošću jedno prema drugome su nešto predivno preko čega Bog pokazuje Svoju ljubav. Zaista predivno djelo Božje! Osim toga, prigodnom riječju namijenjenu slobodnjacima ohrabrili su nas i potakli da ne odustajemo od naših želja i snova.
Brate i sestro, ovaj je doček nove godine bio nezaboravan zbog našeg međusobnog zajedništva i zajedništva s Bogom koji nas toliko ljubi. Sljedeći susret je u Polevama, kraj Čakovca. Ja dolazim, a dolaziš li ti?
Marjana Marjanović